Vrhunac turističke sezone na Jadranu ne znači samo pune plaže, brojne brodice i živost uz obalu. Istodobno raste količina otpadnih voda i otpada, povećava se buka pod morem, intenzivnije je sidrenje u plitkim uvalama, a morski se ekosustavi već nose i s posljedicama klimatskih promjena, zagrijavanjem mora, kemijskim onečišćenjima, mikroplastikom i širenjem invazivnih vrsta. Problem je u tome što svi ti pritisci ne djeluju odvojeno, nego se preklapaju i međusobno pojačavaju.
Upravo zato znanstvenici Centra za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković sudjeluju u međunarodnom projektu MIRAMAR, u kojem se istodobno prati više vrsta pritisaka na morski okoliš na različitim područjima Sredozemlja, uključujući i zapadnu obalu Istre. Cilj je utvrditi što se događa kada se klimatski i ljudski utjecaji zbroje te na temelju toga razviti mjere zaštite prilagođene stvarnom stanju pojedinog područja.
More ne opterećuje samo jedan problem
Tijekom ljeta broj ljudi uz obalu višestruko raste, brodski promet postaje intenzivniji, u plitkim se uvalama svakodnevno sidre brojna plovila, a raste i opterećenje sustava odvodnje. Istodobno se povećavaju količine otpada i otpadnih voda, buka motora, umjetna rasvjeta te fizičko oštećivanje morskog dna. Svaki od tih pritisaka ostavlja svoj trag, no znanstvenike posebno zanima njihov zajednički učinak. Kada se, primjerice, zagrijavanje mora spoji s kemijskim onečišćenjem, mikroplastikom, bukom ili širenjem invazivnih vrsta, otpornost pojedinih organizama i cijelih staništa može dodatno oslabjeti.
Projekt MIRAMAR okuplja znanstvenike iz šest mediteranskih zemalja koji pokušavaju razumjeti kako se različiti ljudski i klimatski utjecaji preklapaju te što njihov zbroj znači za morska staništa i organizme koji u njima žive.
– Svjesni smo da čovjek na različite načine djeluje na morske ekosustave i da je to djelovanje često štetno. Međutim, klimatske promjene, buka, svjetlosno onečišćenje, kemijska onečišćivala, invazivne vrste i morski otpad ne djeluju pojedinačno. Morski organizmi izloženi su većem broju pritisaka istodobno, a njihov zajednički učinak moramo bolje razumjeti – objašnjava dr. sc. Mia Knjaz iz Centra za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković.
Kako uopće postaviti dijagnozu moru
Zaštita morskog okoliša često je usmjerena na jedan jasno vidljiv problem, poput otpada, oštećenja dna ili nestanka određene vrste. Međutim, uklanjanje jednog uzroka neće nužno biti dovoljno ako na istom području istodobno djeluju zagrijavanje mora, kemijska onečišćenja, buka i invazivne vrste.
Zato će znanstvenici u okviru MIRAMAR-a pratiti čitav niz pokazatelja. Mjerit će temperaturu, salinitet i pH-vrijednost mora, istraživati mikroplastiku u vodi, sedimentu i na plažama, pratiti biljne i životinjske vrste te posebno pojavu invazivnih organizama. Bilježit će i razine podvodne buke, svjetlosnog onečišćenja te prisutnost kemijskih onečišćivala.
Prije terapije mora se znati što je problem
Tek povezivanjem svih tih podataka moći će se utvrditi koji se pritisci pojavljuju zajedno, koliko su snažni i kako njihov zbroj utječe na pojedina staništa.
– Pristup možemo usporediti s medicinom. Prije nego što odredi terapiju, liječnik mora postaviti dijagnozu, a isto vrijedi i za more. Najprije moramo utvrditi u kakvom je stanju okoliš, koji su pritisci prisutni i kako djeluju zajedno. Tek tada možemo odabrati mjeru od koje možemo očekivati stvarne rezultate – objašnjava Knjaz.
Takva dijagnoza počinje na terenu. Biolozi, kemičari, ronioci i drugi stručnjaci istraživačkim brodom odlaze na odabrane lokacije, uzimaju uzorke morske vode i sedimenta te bilježe organizme koji ondje žive. Povratkom na kopno posao se nastavlja u laboratoriju. Neke analize moraju započeti odmah nakon uzorkovanja pa rad može trajati cijeli dan, a ponekad i tijekom noći. Ovisno o vrsti uzorka i mjerenju, do prvih rezultata može proći nekoliko dana ili tjedana.
Terenski rad tek je početak
– Terenski rad samo je prvi korak. Nakon njega slijede sati rada u laboratoriju, analiza rezultata, rad na računalu i mnogo mozganja. Tek povezivanjem svih podataka možemo razumjeti što se u moru doista događa – navodi Knjaz. Upravo u tome je jedna od najvećih vrijednosti projekta. Umjesto pojedinačnih mjerenja koja daju samo dio slike, MIRAMAR pokušava objediniti različite vrste podataka i dobiti cjelovitiji uvid u stanje mora.
Cilj projekta nije samo evidentirati probleme, nego i razviti rješenja temeljena na prirodi. Riječ je o mjerama koje koriste procese koji već postoje u zdravom ekosustavu, umjesto da se svaki problem pokušava riješiti novom umjetnom infrastrukturom. Na pojedinim područjima tako bi, umjesto dodatnih obalnih konstrukcija, učinkovitije mogla biti obnova prirodnih staništa koja već ublažavaju djelovanje valova, učvršćuju morsko dno i stvaraju prostor za život brojnih vrsta.
Morske livade rade ono što na kopnu rade šume
Posebno su važne livade morskih cvjetnica, koje predstavljaju oaze bioraznolikosti. Brojne životinje i biljke u njima pronalaze hranu, zaklon i prostor za razmnožavanje. Njihova je uloga slična ulozi šuma na kopnu. Kada takvo stanište nestane, ne gubi se samo jedna biljna vrsta nego i čitava zajednica organizama koja o njoj ovisi.
– Korijenje i podzemni dijelovi morskih cvjetnica učvršćuju morsko dno, dok njihovi listovi usporavaju strujanje vode i ublažavaju djelovanje valova. Tako smanjuju podizanje sedimenta i eroziju, a istodobno dugoročno pohranjuju ugljik – objašnjava Knjaz. Obnova takvih staništa zato može istodobno rješavati više problema, od gubitka bioraznolikosti do erozije i klimatskih promjena.
Jedna mjera može imati više koristi
– Zato obnova morskih cvjetnica ne rješava samo jedan problem. Ona može vratiti izgubljeno stanište autohtonih vrsta, povećati bioraznolikost, stabilizirati morsko dno i pridonijeti ublažavanju klimatskih promjena. Takva mjera koristi i prirodi i ljudima, a prirodno se uklapa u ekosustav – ističe Knjaz. Takva rješenja posebno su važna u područjima koja su istodobno izložena turizmu, klimatskim promjenama i intenzivnom korištenju obale.
Zapadna obala Istre jedan je od prostora na kojem će znanstvenici pratiti kombinaciju različitih pritisaka. Riječ je o području snažno izloženom sezonskom turizmu, brodskom prometu i korištenju obale, ali istodobno i promjenama koje donosi zagrijavanje Sredozemlja. MIRAMAR bi trebao pokazati koji su od tih utjecaja na pojedinim lokacijama najizraženiji, kako djeluju zajedno i koje bi mjere zaštite imale najviše smisla.
Svaka uvala traži vlastito rješenje
Projekt tako povezuje praćenje okoliša, laboratorijske analize i praktične mjere zaštite. Polazište je da se more ne suočava s jednim problemom pa ga nije moguće zaštititi jednom univerzalnom mjerom.
Svaki zaljev, svaka uvala i svaka morska livada imaju svoje uvjete i različitu kombinaciju pritisaka. Upravo zato znanstvenici žele najprije dobiti što precizniju dijagnozu, a tek potom predlagati rješenja koja će biti prilagođena konkretnom području.