Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču od ovog je mjeseca bogatiji za dvoje znanstvenih suradnika. Dr. sc. Melissa Prelac i dr. sc. Danko Cvitan svoje su nove znanstvene pozicije preuzeli upravo u ustanovi u kojoj su proteklih godina razvijali istraživačke karijere, radili na projektima, provodili pokuse i usavršavali laboratorijske metode.
Njihov profesionalni razvoj pokazuje kako se unutar jedne znanstvene ustanove istraživački put može graditi postupno, od stručnog osposobljavanja i rada na projektima do doktorata i samostalnog znanstvenog rada. Iako su na Institut došli različitim putevima, povezuje ih snažan interes za održivu poljoprivredu, valorizaciju biomase i korištenje nusproizvoda koji bi, umjesto otpada, mogli postati vrijedna sirovina.
Od stručnog osposobljavanja do znanstvenog zvanja
Danko Cvitan na Institut je došao 2016. godine, najprije na stručno osposobljavanje. Nakon toga radio je kao tehničar, stručni suradnik, asistent i viši asistent, a sada je izabran u zvanje znanstvenog suradnika. Tijekom dosadašnjeg rada sudjelovao je na projektima iz područja povrćarske proizvodnje i turizma, dok se posljednjih godina ponajviše bavi valorizacijom ostataka iz vinogradarske i maslinarske proizvodnje.
– Sudjelovao sam u provedbi projekata iz područja povrćarske proizvodnje te u projektima vezanima uz turizam, dok se posljednjih godina najviše bavim valorizacijom ostataka iz vinogradarske i maslinarske proizvodnje. Istražujemo mogućnosti ponovne uporabe nusproizvoda i ostataka iz poljoprivredne proizvodnje te njihovu pretvorbu u proizvode s dodanom vrijednošću – kaže Cvitan.
Ostaci iz vinograda i uljara dobivaju novu vrijednost
U dosadašnjem istraživačkom radu Cvitan se bavio proizvodnjom biougljena od ostataka rezidbe vinove loze, izradom peleta od komine maslina uz dodatak biougljena te kompostiranjem komine. Sve te teme povezuje ideja kružnog gospodarstva, odnosno nastojanje da se ostatci poljoprivredne proizvodnje ne promatraju kao otpad koji treba ukloniti, nego kao sirovina kojoj se može dati nova vrijednost.
– Od ostataka rezidbe vinove loze proizvodili smo biougljen, dok smo od komine maslina proizvodili pelete s dodatkom biougljena. Cilj takvih istraživanja je pronaći način da se biomasa vrati u proizvodni ciklus, kao poboljšivač tla – objašnjava Cvitan.
Doktorat posvetio biougljenu u Malvaziji istarskoj
Većina projekata na kojima je radio odvijala se pod vodstvom dr. sc. Igora Palčića, koji mu je bio mentor i voditelj projekta BIONUTRIVINE. Upravo je u sklopu tog projekta Cvitan proveo istraživanje za svoj doktorski rad. Doktorirao je krajem listopada prošle godine u Zagrebu, a tema njegove disertacije bila je „Potencijal primjene biougljena kao poboljšivača tla u uzgoju ‘Malvazije istarske’ (Vitis vinifera L.)“.
Biougljen je materijal dobiven pirolizom biomase u uvjetima ograničene prisutnosti kisika. Zbog svojih svojstava može utjecati na strukturu tla, zadržavanje vode i hranjiva te aktivnost mikroorganizama, zbog čega je njegova primjena posebno zanimljiva u kontekstu prilagodbe poljoprivrede klimatskim promjenama i mogućnosti sekvestracije ugljika.
Melissa Prelac vratila se znanosti nakon rada u Agenciji
Sličan istraživački put, ali iz druge profesionalne perspektive, prošla je i Melissa Prelac. Završila je poljoprivredni smjer Srednje škole Mate Balote u Poreču, a potom agroekologiju na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Nakon fakulteta stručno se osposobljavala na matičnom fakultetu te tri godine radila u Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.
– Znanost me oduvijek zanimala. Nakon fakulteta odlučila sam steći iskustvo i izvan akademske zajednice te sam nekoliko godina radila u Agenciji za plaćanja. No želja za istraživačkim radom ostala je prisutna, pa sam se prijavila na natječaj za asistentsko mjesto na projektu Instituta – kaže Prelac.
Vrijedni spojevi skrivaju se i u ljusci luka i listu masline
Na Institutu radi od rujna 2021. godine, kada je zaposlena kao asistentica na projektu BIONUTRIVINE pod vodstvom dr. sc. Igora Palčića. Njezin doktorski rad također se bavio valorizacijom poljoprivrednih nusproizvoda i mogućnostima primjene biougljena, ali iz drukčijeg kuta od Cvitanova istraživanja.
Prelac je istraživala može li se biougljen koristiti kao adsorpcijski materijal za izdvajanje vrijednih spojeva iz vodenih ekstrakata lista masline i ljuske luka. Riječ je o nusproizvodima bogatim fitokemikalijama, biološki aktivnim spojevima koji mogu imati potencijalnu primjenu u prehrambenoj, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji.
Nusproizvodi koji se odbacuju mogu postati korisna sirovina
– Pripremala sam vodene ekstrakte lista masline i ljuske luka, a zatim istraživala koliko biougljen može vezati prisutne fitokemikalije i o kojim se točno spojevima radi. Takvi se biljni ostaci često odbacuju, iako sadrže vrijedne komponente koje se mogu izdvojiti i dalje koristiti – objašnjava Prelac.
U sklopu poslijedoktorskog usavršavanja šest mjeseci boravila je u Izoli, u laboratoriju Instituta za maslinarstvo u Sloveniji. Ondje je dodatno razvijala znanja iz laboratorijskih analiza te metoda izdvajanja i određivanja bioaktivnih spojeva.
Iskustvo iz Slovenije primjenjuje u Poreču
– Boravak u drugom laboratoriju bio je vrlo važno iskustvo. Upoznala sam nove metode rada, drukčiju opremu i istraživački pristup te stečena znanja poslije mogla primijeniti na projektima Instituta u Poreču – kaže Prelac.
U novoj ulozi znanstvene suradnice nastavit će istraživati mogućnosti valorizacije biomase i nusproizvoda iz poljoprivrede, a jedan od važnijih zadataka bit će joj razvoj analitičkih metoda za ispitivanje tla i biljnih materijala. Sudjelovala je i u uspostavljanju laboratorijskih postupaka za praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta, čime se znanstveni rad Instituta izravno povezuje s potrebama proizvođača i upravljanjem poljoprivrednim prostorom.
Laboratorij kao temelj primjenjivih istraživanja
– Želim nastaviti raditi na analitičkim metodama koje će nam omogućiti kvalitetnije istraživanje tla i biljnog materijala. Laboratorij je osnova velikog dijela našeg rada, jer bez pouzdanih analiza ne možemo pravilno tumačiti rezultate pokusa niti donositi zaključke koji će poslije biti primjenjivi u proizvodnji – ističe Prelac.
Izborom Melisse Prelac i Danka Cvitana u zvanje znanstvenih suradnika Institut zadržava dvoje istraživača koji su upravo u Poreču razvijali svoje doktorske teme i dobro poznaju njegove laboratorije, pokusne površine i dugoročne projekte. Njihov daljnji rad bit će usmjeren na različite aspekte istog izazova – kako tlo, biomasu i ostatke poljoprivredne proizvodnje koristiti učinkovitije, održivije i s većom dodanom vrijednošću.