Zima zima e pa što je, tko bi to htio da zimi ne bude hladno, snijega i leda. Opravdano ovih dana kukaju oni koji imaju štete od jake bure, prognostičari i grajani po šetnicama i kafićima. Povrćari ovako razmišljaju.
Cijene povrća ove godine zadovoljavaju proizvođače, lani pa i preklani bijaše lošije, a pitanje kakvo će biti ljeto pa i zima.
Zelene oaze oko istarskih gradova mogu biti dijelom i jesu tvornice na otvorenom. Na jednoj njivi se sadi, a u plasteniku beru salatu, čija cijena od petnaestak kuna za kilogram ove godine uglavnom zadovoljava proizvođače.
Poljoprivrednici se ne žale na nedostatak strategije, vizije, koncepta… Prepoznaju Bogom danu visokorodnu crvenicu, dobar klimat, tu je struka a ipak povrća sve manje. Obitelj Dobravac gdje je vrlo kvalitetno spojeno plavu i zeleno, poljoprivreda i turizam – ulje, vino i povrće sadit će ovog proljeća manje povrća nego loza.
U Istri su brendirana vina, prepoznatljiva maslinova ulja i drugi prehrambeni proizvodi. Povrćari nisu ušli u vlak koji je krenuo krajem prošlog stoljeća, a moglo se. Možda još nije kasno.