Dvije masline starije od 400 godina iz Fažane, čije su jedinstvene genetske profile identificirali znanstvenici Instituta za poljoprivredu i turizam iz Poreča, postale su inspiracija za vrhunsku gastronomiju. Oceana i Vasiana nadahnule su chefa Jeffreyja Jamesa Vellu, koji je 19. studenoga u restoranu Cap Aureo rovinjskog Grand Park Hotela, nagrađenom Michelinovom zvjezdicom, predstavio gastronomsku večeru The Extravirgin Gala.

Večera je održana u povodu 20. Dana mladog maslinovog ulja u Vodnjanu, u okviru koncepta THE DNA OF ISTRIA – THE FIRST PRESS. No, ono što je poslužilo kao inspiracija za gastronomiju dio je znatno šireg znanstvenog rada porečkog Instituta. Njegovi su istraživači u odvojenim istraživanjima u Fažani te na području Bala i Kaštelira identificirali ukupno osam dosad neidentificiranih genotipova masline.

Dvije masline starije od 400 godina

Otkriće u Fažani rezultat je rada znanstvenika Instituta za poljoprivredu i turizam, među kojima su dr. sc. Danijela Poljuha, molekularna biologinja i voditeljica Genetičkog laboratorija, te dr. sc. Marin Krapac sa suradnicima. Institut je u sklopu projekta Fažanski olivari izradio elaborat o sortimentu i starosti nasada maslina. Riječ je o starom masliniku u središtu Fažane, dijelu nekadašnjeg biskupskog maslinika Svetog Lovre, u kojem se nalaze stabla procijenjene starosti od 150 do čak 433 godine. Među njima su morfološki identificirane sorte Rosinjola, Karbonaca, Buža, Smartel i Moražola.

Tijekom 2024. godine provedena je analiza DNK dvaju najstarijih stabala. Rezultati su pokazali da analizirani uzorci imaju jedinstvene genetske profile koji dotad nisu bili evidentirani u bazi Instituta, niti su se podudarali s profilima iz dostupnih svjetskih baza podataka. Oba stabla starija su od 400 godina, a naknadno su dobila imena Oceana i Vasiana.

– Tijekom istraživanja maslina u Fažani izdvojili smo dva uzorka čiji se genetski profili nisu podudarali s profilima pohranjenima u našoj bazi podataka, ali ni s dostupnim profilima iz međunarodnih baza. To znači da smo identificirali dva dotad nezabilježena genotipa masline. Posebno je zanimljivo što je riječ o stablima starijima od 400 godina, koja su generacijama rasla na istom području, a njihov identitet nije bio poznat. Ovakvi rezultati pokazuju koliko je važno istraživati stare maslinike i dokumentirati genetsku raznolikost koja se u njima očuvala – objasnila je dr. sc. Danijela Poljuha.

U Balama i Kašteliru još šest nepoznatih genotipova

Otkriće u Fažani nije jedini rezultat istraživanja porečkog Instituta koji upućuje na dosad nedovoljno poznatu genetsku raznolikost istarskih maslina. Tijekom 2023. godine znanstvenici Instituta proveli su istraživanje na području Bala i Kaštelira u okviru projekta „Autohtone sorte kao potencijal za diverzifikaciju maslinarske proizvodnje, očuvanje bioraznolikosti i prirodne baštine Istarske županije“. Projekt je financirala Istarska županija, a rezultati su objavljeni 2024. godine.

U istraživanju su sudjelovali dr. sc. Danijela Poljuha, dr. sc. Marin Krapac i Mirela Uzelac Božac, mag. oecol. Terenski dio istraživanja proveden je u suradnji s maslinarima Emanuelom Grubićem, vlasnikom Poljoprivrednog obrta Grubić iz Bala, i Alfredom Cossettom, nositeljem OPG-a Alfredo Cossetto iz Kaštelira. Znanstvenici su prikupili podatke o položaju maslinika, GPS koordinate, opise lokacija i fotografije, a za odabrana stabla zabilježili su i karakteristike stabla, ploda i lista.

Ukupno je uzorkovan biljni materijal s 12 odabranih stabala maslina. Molekularnom analizom utvrđena je prisutnost devet različitih genotipova. Tri su odgovarala poznatim sortama: Porečkoj rosulji, poznatoj i pod sinonimom Črna, Bovi i Moražoli. Preostalih šest predstavljalo je različite, dotad neidentificirane genotipove. Rezultati pokazuju da se nepoznati genetski materijal može pronaći i u relativno malom uzorku starih maslina te potvrđuju potrebu nastavka istraživanja i očuvanja biljnih genetskih resursa u Istri.

Kako se otkriva genetski identitet masline?

Za identifikaciju sorti maslina znanstvenici Instituta koriste molekularne metode, odnosno analizu DNK. Uzorci se uzimaju iz biljnog materijala, najčešće mladih listova masline, iz kojih se u laboratoriju izolira DNK. Zatim se analiziraju određeni dijelovi genetskog materijala koji omogućuju razlikovanje pojedinih genotipova. Na temelju tih analiza izrađuje se genetski profil pojedinog stabla, svojevrstan genetski otisak prsta. Dobiveni rezultati uspoređuju se s referentnim profilima poznatih sorti kako bi se utvrdilo postoji li podudaranje.

Institut raspolaže vlastitom bazom genetskih profila, koja uključuje prvenstveno hrvatske sorte, ali i odabrane strane sorte. Rezultati se mogu uspoređivati i s dostupnim međunarodnim referentnim podacima.

– Kombinacije morfološkog opisivanja i DNK analize omogućuje nam da preciznije utvrdimo identitet stabala i razlikujemo sorte koje prema vanjskim karakteristikama mogu biti vrlo slične. U istraživanju na području Bala i Kaštelira među 12 analiziranih stabala utvrdili smo devet različitih genotipova, od kojih šest dotad nije bilo identificirano. Takvi rezultati potvrđuju da je genetska raznolikost istarskih maslina velika i da postoje opravdani razlozi za nastavak sustavnog istraživanja starih maslinika. Svaki novi genetski profil pridonosi boljem poznavanju sortimenta i stvaranju preciznijih i pouzdanijih podataka potrebnih za očuvanje tih resursa – dodala je Poljuha.

Ima li Istra potencijal za nove sorte maslina?

Otkriće jedinstvenih genetskih profila samo po sebi ne znači da je riječ o novim sortama. Da bi se utvrdile karakteristike određenog genotipa, potrebno je proučiti i njegova morfološka, biološka i agronomska svojstva. Posebno je zanimljiva mogućnost da pojedini lokalni genotipovi posjeduju svojstva poput bolje prilagodljivosti suši, niskim temperaturama ili određenim bolestima. Međutim, potrebno ih je potvrditi dodatnim istraživanjima i praćenjem stabala tijekom više vegetacijskih sezona. Za utvrđivanje i priznavanje sorte potrebno je provesti višegodišnja istraživanja definirana zakonskom regulativom.

– Molekularna karakterizacija jedan je od koraka u identifikaciji određenog genotipa masline. Nakon toga potrebno je istražiti njegove proizvodne karakteristike, od rodnosti i svojstava ploda do kvalitete ulja i prilagodljivosti uvjetima uzgoja. Tek na temelju takvih rezultata možemo govoriti o eventualnoj gospodarskoj vrijednosti i mogućnostima daljnjeg uzgoja. Posebno su nam zanimljivi stari lokalni genotipovi jer među njima mogu postojati svojstva koja dosad nisu istražena, a koja bi mogla biti korisna za budućnost maslinarstva – rekao je dr. sc. Marin Krapac.

Pravilna identifikacija sorti važna je za rasadničarsku proizvodnju, upravljanje kolekcijama maslina, programe oplemenjivanja i zaštitu autentičnosti poljoprivrednih proizvoda. Istraživanja porečkog Instituta tako stvaraju znanstvenu osnovu za očuvanje i buduće gospodarsko vrednovanje istarske maslinarske baštine.