Autohtone pasmine Istre nisu samo dio tradicije, folklora i ruralnog identiteta, nego važan resurs za budućnost poljoprivrede, održivog stočarstva, gastronomije i turizma. Ta je poruka obilježila konferenciju o autohtonim istarskim pasminama, održanu u Istarskoj sabornici u Poreču, u organizaciji Agencije za ruralni razvoj Istre AZRRI i Jutarnjeg lista. Konferencija je okupila predstavnike institucija, stručnjake, proizvođače i dionike ruralnog razvoja, a u fokusu su bili boškarin, istarska ovca, istarska koza i istarski magarac. Riječ je o pasminama koje čuvaju genetsku, kulturnu i gospodarsku posebnost Istre, ali čija budućnost ovisi o konkretnim modelima uzgoja, proizvodnje i tržišne valorizacije.
Istarski župan Boris Miletić istaknuo je da ova tema povezuje identitet Istre s pitanjem održivosti i otpornosti ruralnog prostora. Posebno je izdvojio boškarina kao primjer uspješne zaštite i dugogodišnjeg rada uzgajivača. Populacija istarskog goveda danas je stabilizirana i broji oko 2500 grla, zbog čega boškarin više nije u kategoriji ugroženih pasmina.
„Današnja tema je izuzetno važna jer spaja našu tradiciju i identitet, ali i promišlja o održivosti i kako to sačuvati i unaprijediti. Napravili smo velike iskorake pa danas možemo reći da boškarin više nije ugrožen. Uz entuzijazam i ljubav, potrebni su i održivi poslovni modeli jer samo tako možemo osigurati budućnost sektora“, poručio je župan Miletić.
No, stanje nije jednako dobro kod svih pasmina. Potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva David Vlajčić upozorio je da istarska ovca i istarska koza traže posebnu pažnju. Dok su kod boškarina i magarca u posljednje četiri godine zabilježeni pozitivni pomaci i rast populacija između 40 i 60 posto, istarska ovca suočava se s padom broja uzgajivača. Danas ih je svega 11, što dovodi u pitanje i budućnost proizvodnje istarskog ovčjeg sira. Istarska koza nalazi se u najugroženijoj kategoriji prema FAO standardima, s tek devet uzgajivača.
Vlajčić je naglasio da autohtone istarske pasmine predstavljaju jedinstvenu vrijednost koju nije moguće kopirati. One su, poručeno je, most između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, ali njihovo očuvanje nije moguće bez uzgajivača, ulaganja i jasnog povezivanja s tržištem.
Bez zemlje nema stočarstva ni hrane
Jedna od ključnih tema konferencije bila je dostupnost poljoprivrednog zemljišta. Župan Miletić upozorio je da se očuvanje sela, proizvodnje hrane i stočarstva ne može promatrati odvojeno od zemlje kao osnovnog resursa.
„Bez zemlje nema proizvodnje hrane, a bez toga nema ni održivog stočarstva. Imamo ljude, posebno mlade, koji žele raditi i ostati na selu, ali im je pristup zemljištu neophodan. Zato je važno pronaći fleksibilnije modele kako bi se zapušteno državno zemljište stavilo u funkciju“, naglasio je Miletić.
Upravo je aktiviranje zemljišta prepoznato kao jedan od preduvjeta za opstanak autohtonih pasmina i razvoj ruralnih područja. Stočarstvo u Istri ne znači samo proizvodnju mesa, mlijeka ili sira. Ono ima važnu ulogu u očuvanju krajobraza, sprječavanju zarastanja zemljišta, smanjenju rizika od požara, očuvanju bioraznolikosti i održavanju života u selima.
Direktor AZRRI-ja Igor Merlić istaknuo je da stočarstvo, osobito uzgoj ovaca i koza, mora ostati sastavni dio života ruralnih sredina. Pritom je naglasio važnost povezivanja suvremenih tehnologija s tradicionalnim načinima korištenja prostora. Ispaša, poručeno je, nije samo uzgojna praksa, nego i alat za očuvanje prostora.
Gubitak autohtonih pasmina značio bi i nepovratni gubitak genetskih resursa. Zato njihovo očuvanje nije samo pitanje nostalgije, nego dugoročna razvojna strategija. AZRRI svoju ulogu vidi upravo u povezivanju tradicije, struke, znanja i tržišta, ali i u odgovornosti sadašnje generacije prema budućima.
Državne potpore u tom su procesu važne, ali nisu dovoljne same po sebi. Ministar Vlajčić naveo je da je od 2021. do 2026. godine za očuvanje genetskih resursa isplaćeno više od pola milijuna eura, dok je u tijeku novi ciklus ulaganja vrijedan više od 240.000 eura. No, dugoročna održivost može se postići tek kada se uzgoj poveže s proizvodnjom, gastronomijom, turizmom i brendiranjem.
Hrvatska danas ima 52 proizvoda sa zaštićenim oznakama kvalitete, među kojima se Istra ističe pršutom, maslinovim uljem, boškarinom i ovčjim sirom. Upravo ti proizvodi pokazuju kako se autohtonost može pretvoriti u gospodarsku vrijednost, ali samo ako iza nje postoje proizvođači, sustav i tržište.
Ceste autohtonih pasmina kao novi iskorak
U nastavku konferencije održani su paneli posvećeni ulozi autohtonih pasmina u stvaranju posebnih proizvoda te praktičnim iskustvima proizvođača i udruga, od uzgoja do tržišta. Na panelu je sudjelovao i župan Miletić, koji je naglasio da uspjeh Istre počiva na kvaliteti, izvrsnosti i jasno usmjerenom razvoju.
„Kao mala regija, Istra je predvodnik u Hrvatskoj u brendiranju proizvoda zato što inzistira na kvaliteti, što rezultira održivijim poslovnim modelima“, rekao je Miletić.
Posebnu pozornost privuklo je predstavljanje novog projekta Ceste autohtonih pasmina Istre. Riječ je o inovativnom modelu povezivanja stočarstva i turizma, čiji je cilj povećati vidljivost istarskih autohtonih pasmina, potaknuti potrošnju proizvoda nastalih iz njihova uzgoja i dodatno ih uključiti u turističku ponudu. Projekt otvara mogućnost da posjetitelji Istru bolje upoznaju kroz njezine izvorne pasmine, proizvode, uzgajivače i ruralne prostore. Time se autohtone pasmine ne čuvaju samo u uzgojnim programima, nego postaju dio doživljaja Istre, njezine gastronomije i priče o održivom razvoju.
Konferencija je pokazala da su dosadašnji rezultati vidljivi, osobito kroz stabilizaciju i rast pojedinih populacija te sve snažnije pozicioniranje autohtonih pasmina u identitetu Istre. No, jednako je jasno da bez daljnjeg rada, ulaganja, dostupnog zemljišta i tržišne valorizacije nema dugoročne sigurnosti. Autohtone pasmine Istre zato treba promatrati kao živu baštinu. One nisu samo simbol prošlosti, nego temelj ruralne otpornosti, kvalitetnih lokalnih proizvoda i prepoznatljivosti Istre. Ili, kako je poručeno na konferenciji, brendiranje Istre zapravo počinje na pašnjacima.
