Klimatske promjene sve snažnije mijenjaju svakodnevicu istarskih maslinara. Sušna ljeta, sve nepravilniji raspored oborina i duga razdoblja bez kiše više nisu iznimka, nego uvjeti u kojima se maslinici moraju održavati, obrađivati i planirati. Maslina je izdržljiva kultura, ali ni ona nije imuna na vodni stres, osobito u ključnim fazama razvoja ploda. U zapadnoj Istri, gdje je maslinarstvo važan dio poljoprivredne proizvodnje, krajolika i identiteta, sve se češće postavlja pitanje kako očuvati stabilnost prinosa i visoku kvalitetu maslinova ulja. Promjene se već vide u terminima radova u masliniku, od rezidbe do berbe, ali i u odlukama koje maslinari donose pri podizanju novih nasada.
Analize klimatskih podataka za posljednjih pet godina na području zapadne Istre potvrdile su ono što mnogi maslinari već osjećaju na terenu. Ukupna godišnja količina oborina često nije dovoljna u najosjetljivijim fazama razvoja masline, a problem dodatno pojačava njihov nepravilan raspored. Kiša ne dolazi uvijek onda kada je maslini najpotrebnija, pa se biljka sve češće suočava s razdobljima stresa koja mogu utjecati i na količinu ploda i na konačnu kvalitetu ulja. Zbog toga se sve više pažnje posvećuje navodnjavanju, izboru sorata otpornijih na sušu i praksama koje pomažu tlu da dulje zadrži vlagu.
Suša i nepravilan raspored kiše sve su veći izazov
„Klimatske promjene već utječu na određene radnje u istarskim maslinicima, poput termina berbe i rezidbe. Maslinari pri planiranju sadnje novih maslinika sve češće odmah razmišljaju o sustavu za navodnjavanje kao jednoj od najučinkovitijih mjera za ublažavanje stresa suše. Također, sve se češće biraju sorte otpornije na sušu, jer i genetika biljke može biti više ili manje otporna na vanjske stresore“, istaknula je dr. sc. Ana Čehić iz Instituta za poljoprivredu i turizam. Na te izazove odgovara Institut za poljoprivredu i turizam iz Poreča, koji kroz projekt operativne skupine InOli povezuje znanstvene spoznaje i stvarne potrebe maslinara. Cilj je pronaći mjere koje nisu samo stručno utemeljene, nego i provedive u maslinicima, u uvjetima u kojima proizvođači svakodnevno rade.
Zatravljivanje, primjena biostimulatora i navodnjavanje kapanjem tri su mjere koje se u projektu InOli prate u stvarnim proizvodnim uvjetima. Odabrane su jer odgovaraju različitim mogućnostima proizvođača. Neke su jednostavnije i dostupnije većem broju maslinara, dok druge zahtijevaju veću infrastrukturu, ali mogu imati važnu ulogu u ublažavanju posljedica suše.
Projekt InOli traži rješenja za klimatski održivo maslinarstvo
Institut pritom naglasak stavlja na praktičnost. Zatravljivanje i primjena biostimulatora ne zahtijevaju složene sustave i mogu se provesti uz osnovnu mehanizaciju, dok je navodnjavanje kapanjem posebno važno za mlade nasade i maslinike u kojima postoji mogućnost uvođenja takve infrastrukture.
„Zatravljivanje i primjena biostimulatora odabrani su jer su jednostavni za provedbu i lako primjenjivi za većinu maslinara, uz osnovnu poljoprivrednu mehanizaciju. Navodnjavanje je uključeno zbog potrebe dodatnog istraživanja, posebno u mladim nasadima maslina, ali ono nije dostupno svima jer zahtijeva odgovarajuću infrastrukturu. Zato projekt obuhvaća i mjere koje može primijeniti daleko veći broj maslinara“, objasnila je Čehić. Kako bi se učinak odabranih mjera mogao jasno procijeniti, u istom će se masliniku dio nasada obrađivati uz primjenu klimatski održivih praksi, dok će se drugi dio nastaviti obrađivati na uobičajen način. Takva usporedba omogućit će preciznije praćenje razlika u prinosu, stanju biljaka i kvaliteti dobivenog ulja.
Uspoređivat će se prinos, stanje biljaka i kvaliteta ulja
Pratit će se temperatura, vlaga, oborine, vjetar i evapotranspiracija kroz sve fenofaze razvoja masline, a redovite analize tla pokazat će događaju li se promjene u njegovoj strukturi i kemijskom sastavu. Posebna pozornost bit će usmjerena na maslinovo ulje, jer uspjeh klimatski održivih praksi ne ovisi samo o količini plodova, nego i o tome kakvo se ulje od njih dobiva. Institut za poljoprivredu i turizam i partneri uspoređivat će ulja proizvedena u dijelovima maslinika u kojima se primjenjuju odabrane mjere s uljima iz kontrolnih dijelova nasada. Kvaliteta će se provjeravati laboratorijskim analizama, senzorskim ocjenjivanjem i kroz potrošački panel.
„Utjecaj mjera procjenjivat će se kroz količinu plodova po stablu i usporedbu između dijela maslinika u pokusu i kontrolnog dijela, gdje pojedina mjera nije primijenjena. Kvaliteta maslinova ulja također će se uspoređivati između ulja iz pokusa i kontrole, i to putem laboratorijske analize, senzorske analize i panela potrošača“, dodala je Čehić.Uključivanje potrošača važan je dio projekta. Održiva proizvodnja ima smisla samo ako je potrošači razumiju i prepoznaju njezinu vrijednost. Zato će se u projektu razvijati i vizualni identitet, odnosno oznaka za maslinova ulja proizvedena klimatski održivim praksama.n Grafički dizajneri pripremit će tri idejna rješenja, a konačni odabir donijet će potrošači putem anketnog upitnika. Na taj se način maslinarstvo ne promatra samo kao proizvodnja, nego kao cjelovit lanac koji povezuje tlo, biljku, proizvođača, znanje, tržište i kupca.
Klimatski održivo ulje treba prepoznati i tržište
Projekt „Klimatski održive prakse u maslinarstvu – dobrobit za maslinare i potrošače maslinova ulja“ provodi operativna skupina InOli u okviru Europskog inovacijskog partnerstva, EIP-AGRI. Vodeći partner je Institut za poljoprivredu i turizam, a partneri su Udruga Istramet, Studio Sonda d.o.o. te četiri poljoprivredna proizvođača: OPG Alfredo Cossetto, OPG Brčić Vilma, OPG Đanino Oklen i OPG San Rocco.
Ukupna vrijednost potpore iznosi 174.591,51 eura. Financiranje je osigurano sredstvima Europske unije i Republike Hrvatske, pri čemu Europska unija sudjeluje s 80 posto, a Republika Hrvatska s 20 posto. Rezultati i aktivnosti projekta već su predstavljeni na stručnim i znanstvenim skupovima, među kojima su 60. Simpozij agronoma 2025., 7. međunarodni skup Inovacije i agrobiznis te 3. međunarodna konferencija Sustainability of European Agriculture. Projekt će se dodatno predstavljati kroz radionice za maslinare, brošure, tiskane i digitalne medije, lokalne portale te društvene mreže, kako bi znanje ostalo dostupno cijeloj poljoprivrednoj zajednici.