Željezo se kuje dok je vruće. Kovač je danas prilično rijetko zanimanje iako su ne tako davno kovači bili na visokoj cijeni, danas se malo ljudi odlučuje posvetiti tom starom i čak drevnom zanatu. Anton Tominić je jedan od posljednjih koji razmišlja između dva udarca čekića o nakovanj.
– Poljoprivreda i kovači su nekad bili više povezani nego je to danas slučaj. Ali i danas su kovači potrebni u kampanji. S tupim oruđem teško je nešto napraviti, objašnjava nam ovaj kovač iz Pazinskih Novaki dok nam pokazuje kako radi kosir u svojoj radioni. Od malo besid, barba Tone nam je zorno prikazao kako izgleda kovačija i podijelio s nama nekoliko životnih mudrosti.
– Meni je sve lijepo. I delo i radiona i kuća. Sve. I zidanje i kovačija. Jako volim strojeve i konstrukcije. Inovacija je skupa stvar. Treba za to imati novaca. A sam si moram biti i konstruktor i inženjer i radnik, priznaje nam ovaj kovač koji je od oca naslijedio zanat. U to vrijeme nedostajalo je kovača, a sada su kovači gotovo nestali. Ali se nada da će zanat opstati moderna vremena koja donose nešto novo i u ovoj struci.