Obiteljska tradicija, kvalitetno stado, vrijedni zaposlenici, rezultat su još jednog uspjeha gospodarstva kojim upravlja diplomirani agronom Silvano Orbanić. Sir su još za njegovih studentskih dana radili on i nona, pa majka, a sada dvije ponosne sestre. One pak zasluge pripisuju svim sudionicima proizvodnje mlijeka, očito dobre kakvoće.

Kao i drugi stočari i Orbanić je prije dvadesetak godina posegnuo za visokoproduktivnim kravama iz Austrije i Njemačke. Danas ima doma uzgojeno stado, a i nisu mu potrebne krave visoke mliječnosti.

Stotinjak krava, junica i teladi u mjestu Kašćergani na Pazinštini, danas su dio tvornice mliječnih proizvoda, a ne rekorderke proizvedenog mlijeka u laktaciji.

Sirari se ne boje EU konkurencije. Takozvano EU mlijeko ili mlijeko prema europskim kriterijima proizvodili su još prije našeg ulaska u Europsku uniju. Ono što im danas smeta je visoka proizvodna cijena mlijeka za što je kriva naša Država.

Sirari su dokazali kako imaju proizvode europske razine. Cijene su im tu negdje, možda naših sireva nešto niže. Ali, kako to da se u trgovinskim lancima nude mlijeko i svi proizvodi od mlijeka po za naše mljekare nerentabilnim cijenama. Kako u takvim odnosima pomoći našim proizvođačima?

Ne tako davno velike mljekare su opskrbljivali mlijekom naši stočara, koji su često zanemarivani tako da je broj grla više nego prepolovljen. Čini se kako su ulaganja u sirane dobar poslovni potez. Četrnaest ih je u Istarskoj županiji.