Kako se stanovništvo naseljavalo na određenom području, tako su se povećavale i obradive površine koje su su koristile za uzgoj hrane i ispašu stoke. Obrađivanjem plodnog tla, vadio se kamen iz zemlje, a od te kamene građe nastajale su gromače, suhozidi i kažuni.
Grad Vodnjan broji najveću koncentraciju kažuna na Mediteranu. Procjenjuju da otprilike imaju oko 2000 kažuna. Braća Belci izgradili su jedan 1983. godine za potrebe dokumentarnog filma o gradnji kažuna.
Osim skloništa za pastire i ratare, kažuni su služili i kao skloništa za ovce.
Prije deset godina Grad Vodnjan krenuo je s akcijom očuvanja i promocije kažuna. Ove je godine održana jubilarna akcija Moj kažun – La mia casita.
Ove su se godine pokazne radionice za gradnju kažuna i suhozida održale u Galižani gdje su obnovljena dva kažuna.
2015. godine dovršen je veliki projekt koji je postao kruna akcije Moj kažun – La mia casita. U parku kažuna prikazana je gradnja jednog kažuna u četiri faze, te ostali oblici kažuna.
Tijekom akcije, popravljeno je više od sto kažuna uz pješačke i biciklističke staze. Kroz bespovratne potpore koje Grad dodjeljuje za popravak i obnovu starih kažuna obnovljeno ih je više od 200.
Istarski kažun ne krasi samo vodnjaštinu i južni dio Istre. U britanskom Nacionalnom parku Peak District, tijekom lipnja 2013. godine, izgrađen je istarski kažun u sklopu festivala Welcome Croatia, kojim se obilježio ulazak Hrvatske u Europsku uniju.
Mladi naštaji imat će iz čega učiti. Istarski kažun pozitivan je slučaj očuvanja tradicije i ostaje kao spomenik istarske kulture i istarskog težaka.