U pokusnom masliniku Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču ovih je dana aktualan jedan od najvažnijih proljetnih poslova u maslinarstvu – rezidba. Nakon razdoblja kiše i otežanog ulaska u nasade, mnogi maslinari tek sada obavljaju zahvat koji izravno utječe na rodnost stabla, njegovo zdravstveno stanje i organizaciju berbe.
Rezidba pritom nije samo rutinski posao, nego zahvat koji traži znanje i razumijevanje načina na koji maslina raste i donosi rod. O važnosti pravilnog oblikovanja krošnje govori dr. sc. Marin Krapac s Instituta za poljoprivredu i turizam, koji ističe da se pristup rezidbi posljednjih desetljeća znatno promijenio.
„Prije se masline nisu tako rezale zato jer ljudi nisu imali informacije o tome kakvu ulogu rezidba ima na samu rodnost masline. Zbog toga smo kod autohtonih sorata često imali pojavu takozvane alternirajuće rodnosti, odnosno izmjenične rodnosti. To znači da je jedne godine rod visok, a druge godine tog roda gotovo nema“, objašnjava Krapac.
Rezidbom protiv izmjenične rodnosti
Takve oscilacije u urodu karakteristične su za maslinu kao voćnu vrstu, no pravilnom rezidbom mogu se znatno ublažiti. Upravo je ravnoteža između vegetativnog rasta i rodnosti jedan od glavnih ciljeva rezidbe.
Uz stabilniji urod, pravilno oblikovana krošnja važna je i za zdravstveno stanje stabla. Gusta i zapuštena krošnja zadržava vlagu i smanjuje cirkulaciju zraka, čime se stvaraju povoljni uvjeti za razvoj gljivičnih bolesti.
„Ovakvim načinom rezidbe prozračujemo krošnju. Manja je relativna vlažnost unutar krošnje, bolja je cirkulacija zraka i listovi se brže suše. Na taj način imamo manje problema s gljivičnim bolestima, primjerice s olovnom bolesti i paunovim okom. Osim toga, kada je krošnja prorijeđena, zaštitna sredstva puno bolje prodiru u unutrašnjost krošnje. Zaštita je u tom slučaju znatno učinkovitija nego kod gustih i zapuštenih stabala“, objašnjava Krapac.
Polikonična vaza kao suvremeni uzgojni oblik
U suvremenom maslinarstvu najčešće se koristi uzgojni oblik poznat kao polikonična vaza, koji karakterizira otvorena sredina krošnje. Takva struktura omogućuje bolju osvijetljenost listova i učinkovitiju fotosintezu, a upravo su na taj način orezane masline na imanju Instituta.
„Zato se taj oblik i naziva vaza. Sredina krošnje je zapravo prazna pa podsjeća na vazu. Na taj način svjetlost bolje prodire u krošnju, pa je i fotosintetska aktivnost listova veća. Posljedično je bolja sinteza ugljikohidrata koji se kasnije pretvaraju u ulje. Sve više maslinara prelazi na taj uzgojni oblik“, kaže Krapac.
Ovakav način rezidbe danas je široko prihvaćen jer uz agronomske prednosti donosi i praktične koristi u radu u masliniku, osobito kada je riječ o berbi.
Lakša berba i manje oštećenja stabla
Jedna od velikih prednosti pravilno oblikovane krošnje je i prilagodba suvremenim načinima berbe. Kod takvog oblika najveći dio plodova nalazi se na vanjskim i donjim dijelovima stabla.
„Rodnost je uglavnom na vanjskoj strani krošnje, odnosno na donjem dijelu koji zovemo kotula ili suknja. Najveći dio roda nalazi se upravo tu. Na takav način berba tresačima postaje puno lakša i brža, a ima i manje oštećenja grančica i izbojaka“, navodi Krapac.
Proces oblikovanja stabla počinje već nakon sadnje, kada se određuje visina debla i osnovna struktura krošnje, što kasnije uvelike određuje način rada u nasadu.
„Visina debla je najčešće između 40 i 60 centimetara. Poželjno je da deblo ne bude previsoko, jer ako grananje počinje visoko, onda se mnogi radovi ne mogu obavljati sa tla nego se moraju koristiti ljestve ili platforme. Iz debla se zatim formira osnovni kostur krošnje. Ostavljaju se tri do četiri skeletne grane. One čine osnovnu strukturu krošnje i na njima se kasnije razvijaju rodni izboji“, objašnjava.
Vodopije treba uklanjati, ali ponekad mogu biti korisne
Isti uzgojni oblik primjenjuje se na većini sorata masline, no intenzitet rezidbe treba prilagoditi bujnosti pojedine sorte. Različite sorte imaju različite karakteristike rasta, pa rezidba nije jednaka u svim nasadima.
Tijekom vegetacije na stablu se često pojavljuju i snažni uspravni izboji, poznati kao vodopije. Oni brzo rastu, ali ne donose rod te mogu poremetiti ravnotežu u krošnji. Zato ih je potrebno uklanjati, bilo u zimskoj rezidbi, bilo tijekom ljeta.
„Ako se jače reže, onda stabla često potjeraju velik broj novih izbojaka. To su upravo vodopije koje ponovno treba uklanjati jer stvaraju neravnotežu između rasta i rodnosti. U pojedinim situacijama ti izboji ipak mogu biti korisni. Ako u krošnji postoji praznina koju treba popuniti, vodopija se može ostaviti. Iz nje se može razviti nova skeletna grana koja će nekoliko godina biti nerodna, ali nakon otprilike pete godine počinje donositi rod“, navodi Krapac.
Što učiniti s granama nakon rezidbe
Nakon rezidbe u masliniku ostaje znatna količina drvenaste mase, pa se postavlja pitanje što učiniti s granama. Tradicionalno se one često spaljuju, no taj postupak nije uvijek najbolje rješenje.
„Spaljivanje ima smisla ako u masliniku imamo izraženu prisutnost bolesti ili štetnika jer se tako smanjuje širenje patogena. Međutim, s aspekta obogaćivanja tla organskom tvari to je najlošiji način. Ako nemamo problema sa zdravstvenim stanjem nasada, preporuka je da se grane usitne i malčiraju. Tako organska tvar ostaje u tlu i poboljšava njegovu strukturu“, kaže Krapac.
Ipak, upozorava da i kod takve prakse treba voditi računa o ravnoteži hranjiva u tlu.
„Drvenasta masa ima širok odnos ugljika i dušika. Mikroorganizmi koji razgrađuju tu organsku tvar troše dušik, pa može doći do pojave koju zovemo dušična depresija. U tom slučaju potrebno je dodati dušik u tlo kako biljka ne bi ostala bez hranjiva“, pojašnjava.
Rezidba otkriva i moguće bolesti stabla
Rezidba je ujedno i dobra prilika za uočavanje eventualnih problema sa zdravljem stabla. Presjek grane često može otkriti znakove bolesti koje nisu vidljive izvana.
Ako se u drvu primijeti promjena boje, primjerice tamnosmeđa nijansa, to može upućivati na bolesti drva poput verticilija, koji začepljuje provodne snopove. U takvim slučajevima maslinari se mogu obratiti Institutu kako bi stručnjaci analizirali problem i dali preporuku.
Rezidbu treba završiti prije cvatnje
Iako se rezidba provodi tijekom zime i ranog proljeća, najvažnije je da se završi prije početka cvatnje.
„Rezidbu svakako treba završiti prije cvatnje, ali što ranije to bolje, kako taj period ne bi trajao predugo. Danas je velik problem i radna snaga, odnosno nedostatak ljudi koji znaju pravilno rezati masline. To je zahvat koji zahtijeva dosta znanja i praktičnog iskustva“, zaključuje Krapac.
Unatoč kišnom razdoblju koje je ove zime otežavalo ulazak u maslinike, stručnjaci s Instituta za poljoprivredu i turizam poručuju da maslinari još uvijek imaju vremena obaviti rezidbu i pripremiti stabla za novu vegetacijsku sezonu.
