Na Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču provodi se jedinstveno i sve značajnije istraživanje koje povezuje očuvanje prirode, znanstveni rad i budućnost proizvodnje hrane. Na pokusnom imanju Instituta uzgajaju se biljke divljeg kupusa prikupljene s južnojadranskih otoka, a upravo bi one u budućnosti mogle imati ključnu ulogu u razvoju otpornijih poljoprivrednih kultura.
Cijeli proces, od prikupljanja sjemena na otocima do uzgoja na pokusnom imanju i njegove pohrane, odvija se u nekoliko faza i traje godinama. Dobiveno sjeme upisuje se u banku biljnih gena, a u određenim slučajevima može biti uključeno i u međunarodne programe razmjene.
Institut se time sve snažnije profilira kao važno nacionalno i međunarodno središte za istraživanje biljnih genetskih resursa. Voditeljica istraživanja i znanstvena savjetnica dr. sc. Smiljana Goreta Ban ističe da ovakvi projekti potvrđuju važnost dugoročnog ulaganja u znanost i očuvanje genetske raznolikosti.
„Nedavno sam sudjelovala na sastanku europske udruge za biljne genetske izvore gdje su se okupili stručnjaci za različite vrste. I tamo smo se složili da je sve veći naglasak na divljim srodnicima jer oni mogu sadržavati gene otpornosti koje danas tražimo. Upravo zato ih prikupljamo i istražujemo kako bi ih jednog dana mogli koristiti u oplemenjivanju. Ovakva istraživanja imaju dugoročnu vrijednost jer omogućuju razvoj otpornijih sorti“, kaže Goreta Ban.
Od otoka do pokusnog imanja
Istraživanje započinje na terenu, no njegov ključni dio odvija se upravo na pokusnim površinama Instituta u Poreču. Znanstvenici su posljednjih godina prikupljali sjeme divljeg kupusa s lokacija poput Korčule, Visa, Palagruže i Sveca, a zatim ga prenijeli u kontrolirane uvjete uzgoja.
Na pokusnom imanju Instituta osigurani su svi potrebni uvjeti za uzgoj, praćenje i istraživanje biljaka, čime ova ustanova potvrđuje svoju važnu ulogu u očuvanju biljnih resursa Hrvatske. Proces uzgoja pritom je iznimno složen i zahtijeva preciznu kontrolu. Biljke se uzgajaju u izoliranim uvjetima i prekrivaju zaštitnim mrežama kako bi se spriječilo nekontrolirano oprašivanje.
Upravo se na tim parcelama odvija ključna faza regeneracije sjemena, proces koji može trajati godinama, a nužan je kako bi se osigurale dovoljne količine kvalitetnog biljnog materijala za daljnja istraživanja.
Divlji kupus kao izvor otpornosti
Znanstvenici ne uzgajaju divlji kupus samo radi njegova očuvanja. On je uključen i u istraživanja otpornosti na različite stresne uvjete i bolesti koje sve više ugrožavaju poljoprivrednu proizvodnju.
„Ne uzgajamo divlji kupus samo radi očuvanja, nego ga uključujemo u istraživanja otpornosti. Testirali smo kako podnosi sušu i zaslanjenost, a sada proučavamo i otpornost na bakterijsku bolest koja predstavlja veliki problem u proizvodnji kupusa. Cilj je pronaći gene otpornosti i prenijeti ih na osjetljive sorte. Tako povezujemo očuvanje prirode i konkretne potrebe poljoprivrede“, dodaje Goreta Ban.
Jedan od konkretnih ciljeva istraživanja jest pomoći i lokalnim sortama, poput Brgujskog kupusa, poznatog po kvaliteti, ali i osjetljivosti na bolesti. Uvođenjem gena otpornosti iz divljih srodnika otvara se mogućnost očuvanja takvih tradicionalnih kultura uz istodobno povećanje njihove otpornosti.
Bumbari kao ključni saveznici znanstvenika
Posebno zanimljiv dio istraživanja odnosi se na ulogu bumbara u kontroliranom oprašivanju. Mladi agronom i pomoćnik na projektu Domagoj Šmit objašnjava zašto su upravo oni ključni za uspjeh pokusa koji se provode na imanju Instituta.
„Bumbari su idealni za ovakve pokuse jer imaju duži životni ciklus i učinkoviti su u manjim kolonijama. Koristimo ih za kontrolirano oprašivanje kako bismo dobili sjeme točno određene populacije. Time osiguravamo da nema miješanja gena s drugim sortama i da očuvamo izvorna svojstva biljaka“, kaže Šmit.
U svakoj košnici, koje su u Poreč stigle iz Nizozemske, nalazi se nekoliko desetaka bumbara koji tijekom četiri do šest tjedana oprašuju biljke unutar zaštićenog prostora. Nakon toga nasadi se otkrivaju, a bumbari vraćaju u prirodni okoliš.
„Važno nam je spriječiti ulazak stranih gena, zato koristimo mreže i kontrolirano oprašivanje. Divlji kupus se oprašuje isključivo insektima i bez kontrole bi došlo do križanja s drugim kupusnjačama koje uzgajamo. Na ovaj način čuvamo izvorna svojstva svake populacije koju istražujemo“, pojašnjava Šmit.
Sjeme za banku gena i međunarodnu razmjenu
Cijeli proces, od prikupljanja sjemena na otocima do uzgoja na pokusnom imanju i njegove pohrane, odvija se u nekoliko faza i traje godinama. Dobiveno sjeme upisuje se u banku biljnih gena, a u određenim slučajevima može biti uključeno i u međunarodne programe razmjene, čime postaje dostupno oplemenjivačima u drugim zemljama.
Istraživanja koja se provode na Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču pokazuju kako se očuvanje prirodne raznolikosti može izravno povezati s konkretnim potrebama suvremene poljoprivrede. Divlji kupus, iako naizgled neupadljiv, nosi genetski potencijal koji bi mogao pomoći u razvoju otpornijih sorti i očuvanju tradicionalnih kultura.
U tome važnu ulogu imaju i bumbari – mali, ali ključni saveznici znanstvenika u stvaranju održivije i otpornije poljoprivrede.
