Smilje, ali i sredozemna smokva vraćaju se doma, na naše, pa i savičentske proplanke. Ondje će zapuštene pašnjake pretvarati i poljoprivredne površine koje će obitavati pčele, a marne će ruke kao i nekada praviti smokvenjake.

Smilje, po domaću smilj, aromatična je biljka čija je popularnost zbog ljekovitih svojstava, krajobraznih karakteristika, ali i interesu medija sve veća. Starijima je to povratak u djetinjstvo, mlađi očekuju dobit, a svima će smilje, smokva i druge zaboravljene trajnice biti ures prirode, ljepota kraja u kojem živimo ili gdje povremeno dolazimo.

Ideja uređenja malih zapuštenih njiva zajednička je no čini se kako je uz europske fondove glavni krivac ženski član obitelji.

Zime i proljeća koje slijede mogli bi biti barem na nekim parcelama u znaku povratka smokve. Između Savičente i Ferlini podignuta je jedna od triju plantaža ove sredozemne voćke.

Mladi ekonomisti već sada razmišljaju što sa smokvom. Nešto će plasirati u svježem stanju nešto će sušiti, a nešto će i u smokvenjak.

Obitelj Puh ne čeka okrupnjavanje škrte savičentske zemlje. Iskoristiti će postojeće, uglavnom male parcele. Od toga neće moći živjeti – tek će nadopuniti kućni budžet i naravno ukrasiti ruralno područje za što su i dobili eu-novce.

 

Komentiraj