Donosimo priču o murvi koja se na području Istre sadila za vrijeme austrougarske vladavine. Plod koji je nekada uveseljavao djecu jer drugog voća gotovo pa nije ni bilo, danas više nije toliko popularan.
Stoljetne murve u Istri svjedoče o popularnosti murve nekada na ovom području. Dosta ih je uklonjeno jer gradilo se i murve su smetale zbog nereda koje ostavljaju plodovi. Ipak ima ih po cijelom poluotoku.
– Postoje tri vrste murve, bijeli dud (morus alba), crni dud (morus nigra) i crveni dud (morus rubra). U prošlosi se bijeli dud najviše koristio za dobivanje svile, za uzgoj dudovog svilca koji radi kukuljicu u listovima, kasnije se te kukuljice iskorištavaju za dobivanje svile, kaže nam Marin Krapac s Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču.
Murva
Spominje se još u djelima Grčke i Rima, gdje su je smatrali najpametnijom biljkom jer je uvijek zadnja propupala čekajući toplo vrijeme. U narodnoj medicini koristi se dugi niz godina jer se u plodovima nalazi velika količina antioksidansa atocijana što pridonosi njenoj ljekovitosti.
Iako su velike nutritivne vrijednosti murve, Franku Sterle smetaju plodovi jer stvaraju nered. Svoje murve, kojih oko kuće ima sedam, svake godine zato orezuje. Murvi ne nedostaje ni u Raklju. Stoljetna stabla, ali i neka nešto mlađa ukrašavaju korte i centar sela.
Iako je kao slastica uveseljavala mnoge generacije, murva se u Istri sadila prvenstveno za uzgoj dudovog svilca. U Vodnjanu je bio jedan od najvećih pogona za uzgoj u tadašnjoj Istarskoj pokrajini.
U Istri se sredinom devetnaestog i na početku dvadesetog stoljeća uzgojem svilca bavilo starije seosko pučanstvo i djeca. Uzgajivači su bile gotovo sve pučke škole i mnogi župni uredi. U dvadeset i četiri pučke škole 1870. godine uzgoj svilca bio je obavezan predmet poduke. Danas, više od sto godina kasnije, nema više ni svilca, a i sve je manje murvi. Ali možda će netko krenuti tim smjerom, jer murva je ipak biljka koja ima veliki potencijal, od prehrambene do farmaceutske industrije.