Donosimo priču o lijeski. Istarski duguljasti lješnjak na glasu je kao izuzetno rodna sorta u cijelom svijetu. Postoji li mogućnost vraćanja lijeske u naš kraj?
Tradicionalna voćna kultura koja se od davnina sadila u Istri svakako je lijeska. Prema podacima Arkoda iz 2015. godine, u Istri je zasađeno je 7 570 stabala lijeske, dok se prema podacima državnog zavoda za statistiku, voćnjaci lijeske u Hrvatskoj protežu na nešto više od tri tisuće hektara. Kontinentalna Hrvatska godišnje proizvede oko 1460 tona, a obalna samo dvije. Male količine u odnosu na šezdesete godine prošlog stoljeća kada je samo u Istri proizvedeno i otkupljeno više od sto vagona lješnjaka.
U Istri imamo dvije poznate sorte lijeske, istarski okrugli i istarski duguljasti. Istarski duguljasti na glasu je kao izuzetno rodna sorta u cijelom svijetu i to je jedna od sorti koja se danas preporuča za širenje na području Istre.
Lijeska se vraća i na Motovunštinu. Hrvatin Marčelo svoj je voćnjak obogatio mladim nasadom lijeske. Sedamdeset sadnica Istarskog duguljastog proizvedeno je od pedeset godina stare lijeske zasađene uz Marčelov viinograd.
Marčelov mladi nasad lijeske posađen je na preporučenom razmaku, pet puta pet. U njegovom mladom nasadu, o formiranju grma govori nam poljoprivredni savjetnik Zdravko Miholić.
Ono što lijesku čini zanimljivom je da cvatnja započinje u zimi i odvija se u dužem vremenskom periodu. Velik je razmak do oplodnje koja se odvija u svibnju i lipnju. Lijeska nije samooplodna pa treba voditi računa da se da se u nasad stave i kompatibilne sorte. Istarski duguljasti najčešće se vezuje uz sortu rimski. Što se tiče održavanja, lijeska nije zahtjevna.
Sa starijih stabla, odnosno grmova, potrebno je ukloniti suhe grane koje mogu postati izvor zaraze. Na osnovnim granama ne dozvoljava se da se jači porast odvija prema unutrašnjosti krošnje.
Nadamo se da smo Vas ovom reportažom motivirali da u svoja dvorišta, vinograde i maslinike zasadite i koju lijesku. Među Vama koji ste ovo gledali, možda postoji mogućnost da zasadite i koji malo veći nasad. Tursku, koja drži sedamdeset posto svjetske proizvodnje time nećemo doseći, ali na svome stolu možemo imati svoj, domaći istarski lješnjak.