Kivi dolazi iz Kine gdje se vijekvima smatra voćkom zdravlja. Početkom 20. stoljeća, donesen je u Europu, Sad i Novi Zeland.
Mnogi Istrijani, svoje su ruze s vinovom lozom zamijenili kivijem. Dobra hladovina, veliki prinosi i minimalno održavanje glavne su prednosti ove voćke. U Pješčanoj Uvali nalazi se sedamdesetak pergola kivija. Miro Božac na svojoj, površine trideset kvadrata, godišnje ubere oko sto kilograma kivija.
Miro Božac otkriva nam kako izgleda rezidba.
– Ta pravilna rezidba se sastoji u tome da je bitno već u studenom kod berbe rezati peteljku pored ploda i ostaviti je na grančici. Kivi kao i loza rodi na jednogodišnjem izboju, međutim ona rodi samo na prva tri do četiri pupa. Ako se sljedeće godine upotrijebi ista grančica, kivi neće roditi na mjestu gdje je već rodio već od zadnje peteljke na sljedeća tri do četiri pupa, veli on.
Kivi se može saditi tijekom cijele godine, ali najpogodnije je u jesenskom ili proljetnom periodu. Kod sadnje treba pripaziti i na omjer muških i ženskih sorti.
– Treba napomenuti da jedan kivi pokriva oko deset kvadrata pergole. Ljudi često pretjeruju s gustoćom sadnje gdje se onda događa veliki problem kod rezidbe. Kod same sadnje jako je bitno da se iskopa optimalna rupa, pola metra puta pola metra oko metar dubine. U donji sloj rupe se stavlja gnoj, dobro se pomiješa s postojećom zemljom, stavljamo biljku, zatrpavamo do 2/3 i okolo još dodajemo malo umjetnog gnojiva i zagrnemo, dobro zagazimo i zalijemo. U sljedeće dvije do tri godine jako je bitno da se duboko ne okopava jer kivi ima jako plitki korijen. Ljudi znaju okopavati oko kivija i samim time podrezuju korijen i biljka nema optimalan rast i razvoj, ističe Gordan Trojanović iz rasadnika Darko.