Zaražena jaja, nezdrava piletina, pa puretina, pa tko zna gdje je kraj. Da se nešto kuha u uvoznom loncu bilo je jasno kada je na police u kako to europski zborimo , šoping centre, stiglo vrlo jeftino meso. Pečeno pile za dvadeset, kilogram piletine tek nešto više, iznutrice manje od dvadeset kuna. Neki sumnjaju da je riječ o kvalitetnoj hrani, većini s malim primanjima preostaje samo takvo, naravno da je zdravstveno ispravno meso. Domaću kokoš, pile, ili jaje, se po toj cijeni ne može kupiti.

Kokoš je rijetkost u našim dvorištima,  vjerojatno je to dobro, no teško da se može napraviti dobra juha bez stare koke, ili šugo bez domaćega pulaštra.

Domaća hrvatska kokoš Hrvatica zaštićena je pasmina, imamo brojne križance, a nemamo ništa.

Dakle perad u našim dvorištima imenica je prošlog stoljeća. U ovom se gaje samo u organiziranoj proizvodnji.  Nema se vremena, uvjeta, volje, a i nema neke zarade. Barem se tako čini.

Nemojte nam zamjeriti što smo više od pet minuta kazivali, pokazivali i dokazivali kako je domaće bolje od onog iz uzgoja. Naime, još od početka ovog stoljeća nas uvjeravaju kako su jaja i meso koka iz kaveza kvalitetnija od domaćih koji su na slobodnoj ispaši. Tako je i s drugim životinjama, ali i svim poljoprivrednim proizvodima. Čini se kako je ipak ovo stoljeće povratak prirodi, onakvoj kakva je. Bolju nismo zaslužili.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here