Svake godine Ližnjanci se pripremaju za Martinje, koje po ližnjanski zovu Martinja. Sv. Martin zaštitnik je ovog istarskog sela, a tradicija obilježavanja Martinje seže daleko u prošlost. Razgovarali smo s mještanima koji su nam pojasnili stare običaje koji se prenose s koljena na koljeno – od procesa pretvaranja mošta u mlado vino, do pripreme tradicionalnih jela. Milka Boljun i Mia Jukopila mlađim naraštajima prenose recept za „Ližnjanski kolač“ i prisjećaju se kako su se mještani kroz njihovo djetinjstvo i mladost pripremali za Martinju. Gospođa Milka prisjeća se da su pripreme trajale od početka jeseni, šivala se najnovija roba za djevojke, ukrašavala crkva za misu i pripremala tradicionalna jela: juha od kokoši, fuži sa šugom od kokoši, žbruvada ili kiseli kupus i ližnanski kruh – kolač.

Danas pripreme za Martinju traju nekoliko dana – 13 obiteljskih konoba sprema se na dolazak povorke koja cijelog dana prolazi Ližnjanom da bi zajedno kušali vino.

Domaćin jedne konobe, koju zbog svog nadimka Ban zove „Banski dvori“, Vlatko Grbin kaže: Mi smo spremni  3, 4 dana prije. Kupili  smo kokoše za šugo fuže i kapuz. To je kiseli kapuz, ali unutra bude puno mesa. Koliko je kapuza toliko mora biti i mesa jer inače ne valja. I bit će blagoloslovljeno ovo vino od ovih dečki od Martinja i to ćemo isti i piti i tako dalje. Popričali smo s Vlatkom Grbinom i Ivanom Grbinom o samom procesu proizvodnje vina na tradicionalan način. Prevođenje mošta u mlado vino davni je poganski običaj koji je navodno tek sa sv. Martinom dobio kršćanski karakter. Od davnina, pretakanje vina na Martinju posljednji je važan posao što ga svaki domaćin mora obaviti pred zimu. Ivan Grbin objašnjava kako se to radi na tardicinalan način: Ja vino godinama kao što su moji stariji, zmeždim u drvenu bačvu, odvojim peteljku, ostane samo zrno i mošt. Nakon četiri, pet dana ja to vino preočim, odvojim od dropa i opet vržem u drvenu bačvu koju operem dok on kuha. Nakon ča fini kuhati, stavim ga u „šemprepijene“ da ga sačuvam. Normalno, stavi se ulje da ne hlapi i to je za sačuvati kvalitetu kud i kamo.

Stari običaji ne smiju se zaboraviti, jer kad umru oni, umire i selo – zaključuje Vlatko Grbin. A stari običaji u Ližnjanu na Martinju su sljedeći: procesija u kojoj mještani nose kip Sv. Martina po cijelom selu, posjet konobama u kojim se krsti i zajedno kuša mlado vino, i na kraju dana – tradicionalna fešta.

Komentiraj